NN: "Slobodni zidari opet grade Hrvatsku"
(13.06.1992, "Vjesnik", Zagreb)
Prije nekoliko mjeseci u hrvatskom su se tisku pojavile manjkave natuknice o obnavljanju masonskih loža u Sloveniji i Hrvatskoj. Više od pedeset godina nakon zabrane djelovanja slobodnih zidara u Hrvatskoj ti su nagovještaji izazvali razumljivu radoznalost javnosti, pa i brojne spekulacije i nagađanja. Tko su hrvatski slobodni zidari i što je uopće masonstvo - o tome razgovaramo s jednim od vodećih hrvatskih masona, koji je za ovu priliku, iz razloga koje će čitatelj shvatiti, želio ostati anoniman...(cijeli razgovor)
B. Horvat: "Da se slobodno zidarstvo bavilo politikom
već bi davno propalo"(15.07.1995)
Slobodni zidari prošle su godine legalno obnovili rad u Hrvatskoj, nakon pola stoljeća zabrane njihove djelatnosti. Registrirani su pri hrvatskom Ministarstvu uprave kao udruženje građana, pod imenom Velika loža Hrvatske, a na njihovu čelu nalazi se Branimir Horvat, grafičar i povjesničar umjetnosti. Povod za razgovor s Branimirom Horvatom jesu, u posljednje vrijeme, učestale ideje o obnovi neke vrste jugoslavenske zajednice, to više, što se u dijelu hrvatske javnosti smatra da su slobodni zidari u prošlosti pomogli stvaranju jugoslavenske države...(cijeli razgovor)
četvrtak, 15. studenoga 2007.
Povijest hrvatskog slobodnog zidarstva
Počeci (Austrijsko carstvo 1742-1795)
17.9.1742 Utemeljena prva austrijska loža Tri počela (Aux trois canons, Zu den drei Kanonen) u Beču.
Jedan od utemeljitelja bio je Hrvat Sigismund Franjo Gundulić (Gondola).
4.1.1743 U ložu je primljen Hrvat grof Kazimir Drašković (1716-1765).
7.3.1743 Sigismund Franjo Gundulić postaje Starješina lože Tri počela.
1759 U Glini utemeljena prva slobodnozidarska loža u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe Ratno prijateljstvo (L'Amitié de la Guerre, Zur Keigsfreundschaft). Glavnu ulogu kod utemeljenja imao je grof Ivan Drašković već u ratnom zarobljeništvu u Augsburgu, za vrijeme Sedmogodišnjeg rata.
1764 Loža Ratno prijateljstvo počela je raditi u Glini pod otvorenim nebom.
1768 Izabran prvi poznati Starješina lože Ratno prijateljstvo grof Ivan Drašković. Ložu je vodio do 1770. Godine 1778. postao je Starješina lože viši časnik Petar Karel Ott. pl. Bátorkezs (1738.-1809.)
Ritualni rad u loži vodio se na francuskom, a kasnije na latinskom jeziku.
Loža je radila sve do zabrane slobodnog zidarstva u Austriji 1795. godine.
1772 Utemeljena je u Varaždinu na poticaj grofa Ivana Draškovića loža Savršeni savez (Union parfaite). Utemeljitelji su bili ruski kapetan Breščić, član glinske lože varaždinski liječnik Jean Baptist Lalange, grof Stjepan Niczky, odvjetnik Pavel pl. Kugler.
Prvi Starješina bio je grof Stjepan Niczky (1747.-1777.), veliki križevački župan. Godine 1773. radilo je u loži sedamnaest slobodnih zidara. Godinu dana kasnije u ložu je primljeno još osmero, a u godinama 1776./1784. još dvadesetero braće. Godine 1774. loža je promijenila ime i postala loža Sloboda (Freiheit), da bi godine 1781. ponovno promijenila ime u Dobar savjet (Zum gutten Rat). Poslije prerane smrti grofa Stjepana Niczkog, Starješina lože postaje državni protokolist Aleksander Pastori (Paszthory 1749.-1759.).
Varaždinska loža Savršeni savez radila je na latinskom, a kasnije na njemačkom jeziku.
Nakon 1785. godine više se nigdje ne spominje.
1773 Utemeljena je u Zagrebu loža Razboritost (Prudentia). Njezin utemeljitelj bio je grof Ivan Drašković uz pomoć berlinske Velike lože Tri globusa (Zu den drei Weltkugeln). Iz tog razdoblja (1778.) poznati su neki članovi lože kao Maksimilijan Čolić, Nikola Dolovac, Antun Kukec, Nikola pl. Škrlec, kanonik i kasniji zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.), član lože od 1778., kasnije Zamjenik Starješine (1784.) i govornik u loži s tajnim imenom "Publicola".
Starješina lože bio je 1778. zagrebački biskup Josip pl. Galjuf (1732.-1786.) s tajnim imenom "Ebiscius". Godine 1784. Starješina lože bio je liječnik Ignacij pl. Verbega (?- 1795.). Godine 1786. Starješina je doktor slobodnih umijeća i filozofije Antun Kukec.
Loža je najprije radila na latinskom jeziku. Godine 1784. promijenila je ime u Mudrost (Klugheit), a radila je na njemačkom jeziku. Godine 1784. radilo je u loži dvadesetpetoro braće. Loža Mudrost radila je do 1786. godine kada je zatražila zaštitu Velike Provincijalne lože Ugarske.
1773 Utemeljena je u Osijeku slobodnozidarska loža Budnost. Utemeljio ju je grof Stjepan Niczky, koji je vjerojatno bio i prvi Starješina lože. Godine 1776. Starješina je postao Franjo Dolovac, podžupan virovitičke županije. Godine 1785. Starješina je bio grof Juraj Niczky, nećak Stjepana. Godine 1785. radilo je u loži više od četrdeset članova. U početku je loža radila na latinskom, a nakon 1780. kada je uzela njemačko ime Zur Wachsamheit (Budnost) na njemačkom jeziku. Loža je radila do 1791. godine.
1773 Utemeljena je slobodnozidarska loža u Križevcima. Njen utemeljitelj bio je veliki župan Križevačke županije grof Stjepan Niczky (1747.-1777.) O loži nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Ne zna se ni za ime lože. Pretpostavlja se da su članovi bili uglavnom tadašnji časnici garnizona. Godine 1775. loža je sudjelovala kod stvaranja Velike Provincijalne lože Hrvatske. Najvjerojatnije je prestala raditi 1777. godine nakon smrti grofa Stjepana Niczkog.
1775 Utemeljena je druga varaždinska loža Sloboda (Libertas). Uz pomoć petorice majstora, koji su radili u prvoj varaždinskoj loži Savršeni savez, grof Ladislav Erdödy utemeljio je novu ložu pod imenom Kod tri zmaja (Zu den drei Drachen). Pri tom su se za pomoć obratili bečkoj loži Okrunjena nada(Zur gekrönten Hoffnung), a suglasnost o utemeljenju došla je tek 1776. tako da je loža započela rad pod novim imenom Prijateljstvo (Zur Freundschaft) na njemačkom jeziku.
Prvi Starješina lože bio je grof Franjo Lovro Drašković (1750.-1817.). U loži je radilo više od trideset članova i to do godine 1795. kada je u Austriji bilo zabranjeno slobodno zidarstvo.
1775 U Budimpešti utemeljena je loža Velikodušnost (Ad magnanimitatem, Zur Grossmut, Nagyszivüseghez). Utemeljio ju je grof Ivan Drašković i radila je u okviru njegove Obedijencije. U godinama 1775./1778. u njoj je radilo više od pedeset članova: među njima do sada manje poznati slobodni zidari (A.A. Barić, ljubljanski nadbiskup I.M. pl. Brigido, barun Pavao Davidović, dubrovački liječnik Matija Philadelphi, isusovac Stjepan Katona, grof Josip Klobušicky, isusovac M.J. Kovačić, grof Pavel Szapary iz Murske Sobote, književnik Stjepan pl. Vujanovski). Prvi Starješina lože bio je kapetan Josip Jesenovski. Godine 1778. ložinski čekić preuzeo je barun Josip Orczy (1746.-1804.), a nakon samo četiri održana rada Starješina je postao grof Josip Haller (?-1813.).
22 - 24.6.1775 Utemeljena je u dvorcu Brezovica kraj Zagreba nova Hrvatska Velika loža (Latomia Libertatis sub Corona Hungariae in Provinciam redacta). Pod njezinom zaštitom su radile glinska, zagrebačka, varaždinska i križevačka loža. Na konferenciji je usvojena Konstitucija i zajednički Rituali. Prihvaćen je sustav s tri stupnja. Nezavisna hrvatska Velika loža utemeljena je na osovi starih dužnosti i podijeljena na dva okruga: "ultra Savam" (Glina i Zagreb) ili Ratni savez (Militärische Union) i "cis Savam" (Varaždin i Križevci) ili Slobodni savez (Freie Union). Na čelu Velike lože stoji Veliki majstor, a na čelu svakog okruga Zastupnik Velikog majstora (comendator).
1776 Prema povijesnim podacima u Draškovićevu Observanciju ušla je i bratislavska loža Šutljivost (Ad taciturnitatis, Zur Verschwiegenkeit, Hallgatsághaz). Nakon dvije godine imala je već četrdeset i četvero braće. Godine 1778. Starješina te lože bio je kanonik, kasnije biskup Franjo Frh. Splény (1734.-1795.). Godine 1781. na čelu lože bio je carsko-kraljevski komornik Josip Frh. Splény (1744.-1831.) U loži su radili i hrvatski slobodni zidari Nikola pl. Škrlec, Lazar pl. Somšić, Antun pl. Holzmann, Josip pl. Černel i dr.
1777 Utemeljena je loža Nepobjediva ruka vojske (L' Invincible aux bras Armés) u Otočcu. Sastavljena je bila od austrougarskih časnika hrvatskog porijekla koji su služili u regimenti Gyulay. Ložu je utemeljio grof Ivan Drašković. Prvi Starješina bio je pukovnik Danijel pl. Peharnik-Hotkević (1745.-1794.), član lože Ratno prijateljstvo iz Gline. Regimenta je kasnije otišla iz Gline u češki gradić Usti nad Labo a loža je tamo dalje radila na francuskom. Nakon smrti grofa Ivana Draškovića (1787.) o loži nema podataka.
17.12.1777 Na trećoj Skupštini Velike lože Hrvatske usvojeni su novi Statut i Rituali. Skupštinu je sazvao Zamjenik Velikog majstora grof Stjepan Niczky, koji je umro za vrijeme trajanja Skupštine.
1778 Tek te godine je konstituirana Velika loža Hrvatske. Veliki majstor postao je grof Ivan Drašković, prvi nadzornik bio je Aleksandar pl. Pastori, drugi nadzornik pukovnik Knežević iz glinske lože u kojoj je bio prvi nadzornik, glavni zastupnik Velikog majstora postao je grof Franjo Szplény, a tajnik lože kapetan Paunsenwien iz budimske lože Velikodušnost. U toj godini po Draškovićevom je sustavu radilo devet loža: Sloboda (Varaždin), Mudrost (Zagreb), Ratno prijateljstvo(Glina), Nepobjediva ruka vojske (Otočac), Budnost (Osijek), Velikodušnost (Budimpešta), Šutljivost (Bratislava), Zeleni lavovi (Prag) i Tri bijela ljiljana (Temišvar).
Druga varaždinska loža Prijateljstvo nije se priključila Draškovićevom sustavu, već je ostala pod okriljem Velike zemaljske lože u Berlinu.
1780 Utemeljena je loža Hrabrost u Karlovcu. Vjerojatno je i tu ložu utemeljio grof Ivan Drašković.
Delegati ove lože bili su 1784. godine na slobodnozidarskoj skupštini u Beču, jer je loža radila neko vrijeme pod zaštitom Velike lože Austrije. Iz te godine poznat je popis deset slobodnih zidara iz Karlovca. Starješina lože bio je grof Franjo Gyulay (1735. - ?) s tajnim imenom "Nestor" ili podmaršal grof Samuel Gyulay (1719.- 1802.), zapovjednik Karlovca, u doba kada je Karlovac uzdignut u slobodni kraljevski grad. Njegov sin Ignjat Gyulay (1765. - 1813.), kasnije hrvatski ban, bio je član bečke lože Kod tri orla (1783.).
Loža Hrabrost radila je na njemačkom jeziku. Nakon smrti grofa Ivana Draškovića (1787.) o loži nema podataka.
28.2.1781 Grof Ivan Drašković sazvao je slobodnozidarsku Skupštinu u Pešti na kojoj je prihvaćeno utemeljenje sedam Velikih Provincijalnih loža. Tako je nastala i Velika Provincijalna loža za Erdelj, Hrvatsku i Dalmaciju sa sjedištem u Hermanstatdu. Pod njezinom zaštitom radilo je radilo dvanaest loža.
22.4.1784 Održan je "Prvi Kongres slobodnih zidara" u Beču. Tu su delegati utemeljili Veliku ložu, sastavljenu samo od četiri Provincijalne lože. Ugarska Provincijalna loža okupila je lože iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
1785 Utemeljena je loža Poštenje (Probitas) u Petrovaradinu. Prema nekim sačuvanim podacima ona je radila kao časnička loža. Utemeljio ju je vođa narodne obrane grof Andrej Hadik. O njezinom članstvu i djelovanju ne zna se ništa.
15.2.-26.5.1785 U Parizu je u dva navrata radio više mjesečni konvent europskih slobodnih zidara (po drugi puta od 8.3 - 25.5.1787.). Na njemu su kao delegati iz austrijskih, ugarskih i hrvatskih loža sudjelovali Dietrichstein, Esterházy, Mátolay, Pállfy, Prevôt i Szápary.
23.7.1794 Uhapšen je vođa ugarske jakobinske, a i slobodnozidarske urote Ignjat Martinović (1755.-1795.), utemeljitelj "Društva reformatora" i "Društva slobode i jednakosti" s kojima je htio sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku. Osumnjičeni su bili i neki hrvatski slobodni zidari. Među njima i Maksimilijan Vrhovac, koji je tada, vrlo vjerojatno, spalio prvi dio svog "Dnevnika" (Diariuma), u kojem je bilježio kontakte sa slobodnim zidarima.
4.2.1795 Hrvatski slobodni zidar Josip Kralj osumnjičen za sudjelovanje u Martinovićevoj uroti, izvršio je samoubojstvo u jednom peštanskom svratištu, tako da vlasti nisu mogle otkriti nijednog hrvatskog Martinovićevog istomišljenika.
Prije smrti napisao je kraću poruku kojom tumači razloge svoga čina: "Slobodan sam živio, pa radije kao slobodan umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance."
20.5.1795 U Pešti, na Krvavom polju, smaknuti su urotnici Josip Haynoczy, Hrvat Ivan Lacković, Franjo Szentmariaji, grof Szigraj i Ignjat Martinović. Pouzdano se zna da su svi bili i slobodni zidari.
6.6.1795 Istodobno je u Austriji i Ugarskoj carskim patentom zabranjeno slobodno zidarstvo.
Doba Napoleonove Ilirije (1806-1813)
21.3.1806 Utemeljena je loža Eugen Napoleon u Zadru s punim francuskim naslovom Loge De Saint Jean de Jérusalem Franco - Dalmato sous le titre distinctif Eugene Napoleon a L' Orients de Zara. Do 1809. godine radi pod zaštitom Velikog Orijenta Italije u Milanu, a od 1809. pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske u Parizu. Pravila lože izašla su 7. 1.1808. godine u nakladi od 600 primjeraka. Pored tri stupnja imali su i stupanj Viteza Ružinog križa. Jezik lože bio je francuski, a možda i talijanski. Loža je radila do 1813. godine i u njoj je bilo više od tridesetero braće.
1806 Utemeljena je loža u Splitu. Njeno ime je nepoznato. Osnutak lože odobrio je talijanski Veliki Orijent u Milanu. Vjerojatno su članovi lože bili i braća iz Trogira i Makarske. U loži je radilo više od pedeset slobodnih zidara. Loža je radila na francuskom jeziku do 1813. godine.
1807 Utemeljena je loža Sveti Ivan u Kotoru pod imenom "Loge de St. Jean le titre distinctif des amis de la victoir".
Utemeljitelji lože su bili francuski časnik Martel i dubrovački svećenik Ignjat Ban. Loža je pripadala Velikom Orijentu Francuske.
Braća su radila u domu kneza Beskućija. Kasnije su se neki članovi lože javno odrekli pripadnosti slobodnom zidarstvu.
1808 U Dubrovniku je utemeljena loža Ilirska zvijezda (L' Étoile Illyrienne) dobivši zaštitu Velikog Orijenta Francuske. Poznati Starješine lože bili su Karlo Bajamonti, Vlaho Brnja i Vlaho Kaboga.
Loža je imala više od trideset članova. Radila je do 1813. godine.
1809 Utemeljena je loža u Šibeniku, ali se ne zna njezino ime. Bilo je primjedaba na njezin neispravan rad te je stavljena pod zaštitu zadarske lože. U njoj je radilo samostalno više od dvadeset članova. Radila je do 1813. godine.
1809 U Rijeci je utemeljena loža, ali se ne zna njezino ime. Radila je pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske. U loži je do 1813. radilo trinaestero braće.
1809 U Karlovcu je utemeljena loža Sveti Ivan Hrvatski (Loge de Saint Jean De Croatie) i to na poticaj Ljubljanske lože.
Starješina je bio Nizozemac Ivan Viererdeels, koji je došao iz riječke lože.
U loži je do 1813. godine radilo trinaestero braće.
1813 Nakon poraza Napoleona, ukinuća Ilirskih provincija i povratka austrijskih carskih vlasti na tom su području sve lože prestale raditi, a austrijske su vlasti počele progoniti slobodne zidare.
Doba Austrougarske monarhije (1870-1919)
6.3.1870 U Sisku je utemeljen slobodnozidarski Vjenčić. Utemeljili su ga agent dunavskog parobrodarskog društva Sigismund Feigl, Matias Laxa i Aleksandar Friedrich, svi iz Siska, koji su prije toga primljeni u mađarsku ložu Domoljublje (Vaterlandsliebe, Honszeretet) u Baji. Njima se ubrzo pridružuju i šest sisačkih trgovaca i mještana. Radili su u kući brata Laxe.
11.2.1872 Osam slobodnih zidara iz Siska upućuju molbu za odobrenje osnivanja lože.
5.10.1872 Vlasti u Budimpešti odobrile su njihovu molbu. Sisačka loža počela je raditi pod imenom Ljubav bližnjega (Zur Nächstenliebe). Odobrenje pravila potpisao je otac dr. Adolfa Mihalića.
Pravila ili Konstitucija bila je napisana na njemačkom i prevedena na hrvatski jezik. Prvi Starješina bio je Sigismund Feigel (do 1878.). U loži je radilo devetnaestero braće.
22.2.1885 Loža Ljubav bližnjega radila je zadnji put pod vodstvom Starješine Emila Milinovića.
1890 Utemeljena je u Zemunu loža Jutarnja zvijezda (Stella Orientalis).
Prvi Starješina bio je Julius Stielly. Kasnije je loža preselila u Pančevo.
10.9.1891 Članovi lože Ljubav bližnjega podnose molbu za registraciju Velikom majstoru Simboličke Velike lože Mađarske Stjepanu Rakowskom u Budimpešti.
6.3.1892 U peštanskoj loži Demokracija (Democratia) primljeno je, unaprijeđeno i podignuto u stupanj majstora istog dana šestoro zagrebačkih tražitelja. To su bili Špiro Brusina, Ivan Baleško, Robert Fischbach, Fran Folnegović, Antun Dutković, Adolf Mihalić i Edmund Kolmar, a jamci su bili Ivan Bojničić (primljen u mađarsku ložu 1890.) i Antun Schlesinger.
14.9.1892 U Zagrebu je utemeljena loža Hrvatska vila, prva loža koja je radila na hrvatskom jeziku. Imala je na početku petnaest članova. Radila je pod patronatom Ugarske Velike Simboličke lože
Prvi Starješina bio je Ivan Bojničić, Prvi nadzornik Antun Schlesinger, Drugi nadzornik Ivan Balaško, Tajnik Adolf Mihalić, Govornik Fran Folnegović, Dvernik Robert Fischbach i Blagajnik Edmund Kolmar.
19.12.1892 Loža Hrvatska vila ima prvi ritualni rad. Za počasnog člana izabran je Emil Malinarić, a u Bratstvo su primljeni trgovac Ivan Laxa i posjednik Makso Leitgebel. "Bijeli stol" je bio u domu brata Frana Folnegovića.
1892.-1893 Hrvatska vila imala je 14 učeničkih, 2 pomoćnička i jedan majstorski rad, a na kraju 1893. godine imala je dvadesetjednog člana.
8.3.1893 Vlasti u Zagrebu potvrdile su Konstituciju lože, a na molbu za registraciju odgovorile su tek 17.1.1896. tako da je loža Hrvatska vila radila bez odobrenja vlasti.
1.3.1894 Zbog nesporazuma u loži Hrvatska vila izabran je novi Starješina Spiridion Brusina (primljen 1870. u loži Cleveland Br. 210 u Chicagu), a Ivan Bojničić izlazi iz lože. Bojničić je loži otkazao gostoprimstvo u svom domu, te je loža privremeno radila u hotelu "K caru Austrijanskom", zatim u prostorijama Prirodoslovnog muzeja, a godine 1895. te u domu kipara Pierottia.
1894 Izašla je prva knjiga o slobodnim zidarima na hrvatskom jeziku autora Simona Frangeša: "Slobodni zidari ili Framasoni". Odmah su se počeli pojavljivati protuzidarski članci. Knjigu i hrvatsko slobodno zidarstvo napali su prof. teologije dr. Rieger, prof. prava dr. Bresztyenski i sveuč. prof. dr. Marchetti.
1896 Slobodni zidar Fran Folnegović napisao je knjigu "Otvorite oči"
1896 Pod pritiskom javnog mnijenja Spiridon Brusina morao se zahvaliti ne samo na starješinstvu lože ("položio je čekić") nego i na sveučilišnoj katedri i na ravnateljstvu prirodoslovnog muzeja, a Starješina lože Hrvatska vila postaje Slavoljub Buljan.
Do toga je došlo, jer su urednici "Obzora" objavili podatke i imena članova slobodnozidarske lože "Hrvatska vila" (11.01.1896.).
9.3.1903 U Rijeci utemeljena loža Sirius. Radila je pod mađarskom obedijencijom. Starješina lože bio je direktor Kreditne banke Arthur Steinacker. Kako je u loži bilo više Talijana loža je radila na talijanskom jeziku.
1903 U Osijeku okupilo se petnaestero članova lože Ljubav bližnjega kako bi utemeljili Vjenčić članova istoimene lože.
19.4.1903 Sisački slobodni zidari prenose sjedište lože Ljubav bližnjega u Zagreb.
29.4.1904 Posljednji rad lože Hrvatska vila.
18.11.1904 U Zagrebu počela radom loža Ljubav bližnjega. Svijetlo je u ložu unio zastupnik Ugarske Simboličke Velike lože Marcel Glaser, tada Tajnik lože Humbolt u Pešti. Nazočni su bili predstavnici lože Sirius iz Rijeke kao i predstavnici lože Pobratim iz Beograda.
1907 Nakladna radionica lože Ljubav bližnjega tiskala je u Zagrebu Lessingovu knjižicu "Razgovori o slobodnom zidarstvu", uz predgovor Adolfa Mihalića, tada prvog čovjeka hrvatskog slobodnog zidarstva.
?.7.1910 U Rimu je na slobodnozidarskoj obljetnici Garibaldija zagrebačku ložu predstavljao Spiridion Brusina.
1910 Sedmorica slobodnih zidara utemeljili su u Opatiji Vjenčić Humanitas pod patronatom istoimene majčinske lože iz Bratislave i pod zaštitom Ugarske Simboličke Velike lože Starješina Vjenčića bio je dr. Fedor Geza.
1911 Adolf Mihalić je, pod pseudonimom Ivan Prigorski i uz potporu lože, objavio propagandnu knjigu o slobodnom zidarstvu namijenjenu hrvatskoj javnosti pod naslovom "Listovi o slobodnom zidarstvu".
2.2.1912 U Zagrebu se svečano otvara Hram lože u ulici Mošinskoga 22 (danas Nazorova ulica 24) u nazočnosti Velikog majstora Ugarske Simboličke Velike lože. Prisustvovali su predstavnici lože Sirius iz Rijeke, sedam mađarskih loža, talijanske lože iz Barija, triju loža iz Beograda i lože Triluminat 767 iz Chicaga.
Te godine došlo je i do prvih nesporazuma u loži Ljubav bližnjega
1912 Utemeljena je loža Budnost u Osijeku. Njezin utemeljitelj je bio Mirko Hermann.
16.3.1913 Osamnaestorica slobodnih zidara iz Zagreba traži pokrivanje kako bi mogli utemeljiti novu, južnoslavenski orijentiranu ložu.
17.3.1913 Utemeljena je nova zagrebačka loža Maksimilijan Vrhovac. Njezin prvi Starješina bio je učitelj, pedagog i književnik Davorin Trstenjak (1848.-1921.). Njegov zamjenik postao je dr. Roko Joković.
1913 U rujnu izlazi prvi broj slobodnozidarskog časopisa "Glasnik" (lože Ljubav bližnjega).
13.12.1913 U Banskoj Hrvatskoj radile su tri lože: Ljubav bližnjega i Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu te Budnost u Osijeku, sa 102 aktivna člana (72 majstora, 8 pomoćnika i 22 učenika).
1.8.1914 Zbog rata je rad u loži Ljubav bližnjega bio obustavljen do 18.1.1915. Loža Maksimilijan Vrhovac mirovala je do jeseni 1917.
21.12.1916 Loža Ljubav bližnjega pokrenula je "Prosvjetnu biblioteku". Od svibnja 1917. izdane su knjige Machiavellija, Montesquiea, Rousseaua, Roosevelta, Vinka Kriškovića i Natka Nodila.
29.8.1918 Loža Ljubav bližnjega promijenila je pravila, kako bi mogla uspostaviti Veliku ili barem Provincijalnu ložu. Veliki majstor Ugarske Simboličke Velike lože pristao je da se utemelji Provincijalna Velika loža Hrvatske.
24.11.1918 Povjereništvo Narodnog vijeća za unutarnje poslove Hrvatske i Slavonije odobrilo je utemeljenje Velike lože Ljubav bližnjega.
Doba Kraljevine Jugoslavije (1919-1940)
11.1.1919 Loža Ljubav bližnjega postaje Matica Velika loža Ljubav bližnjega. Kod donošenja ove odluke bilo je podosta nesporazuma. Između ostalog, nesporazum je izbio između Slavena i neslavena, jugoslavenski orijentirane braće i Hrvata orijentiranih nacionalno kao i oko židovske braće. Dio braće zatražio je dopust i pokrivanje "zbog utemeljenja dviju novih loža Grof Ivan Drašković i Jednakost.
6.2.1919 Utemeljena je nova loža Grof Ivan Drašković u koju je svijetlo unio Veliki majstor Adolf Mihalić 28.2.1919.
Loža Jednakost nije nikada utemeljena.
1919 U Beogradu je srpski Veliki savjet, koji je radio po tzv. škotskom ritualu - s višim stupnjevima - predložio da se utemelji u državi SHS jedinstvena Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" (od 192? - Velika loža Jugoslavija) sa sjedištem u Beogradu. Kako su hrvatske lože radile pod zaštitom Ugarske Simboličke Velike lože po ivanovskom ritualu - na samo tri stupnja - srpski Veliki savjet se složio da i srpske lože prihvate ivanovski ritual, s tim da Veliki savjet nastavi dalje raditi.
9.6.1919 U Zagrebu je održana izvanredna Skupština svih loža Srba, Hrvata i Slovenaca , koja je proglasila Veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" sa sjedištem u Beogradu. Ime ove lože je paradoksalno, budući da Slovenci u to vrijeme nisu imali niti jednu ložu. Prvi Veliki majstor Velike lože "Jugoslavija" postao je Đuro Weifert.
Pod tom obedijencijom radile su hrvatske lože Maksimilijan Vrhovac i Ivan grof Drašković iz Zagreba i Budnost iz Osijeka, te srbijanske lože Sloga, rad i postojanost, Pobratim i Šumadija iz Beograda. U dokumentu o utemeljenju Velike lože "Jugoslavija" prešućeno je postojanje Matice Velike lože Ljubav bližnjega, pod čijom zaštitom je utemeljena loža grof Ivan Drašković. Zbog svega toga, kao i zbog dubljih političkih razloga, hrvatski slobodni zidari utemeljili su novu ložu Pravednost. Starješina ove najmlađe zagrebačke lože postao je dr. Vladimir Katičić.
12.4.1921 Posvećena je nova zagrebačka loža Pravednost. Loža Maksimilijan Vrhovac postala je loža na koju su se oslanjali vođe jugoslavenskih slobodnih zidara u Beogradu. Sama loža uspješno je širila slobodno zidarstvo u Dalmaciji i Sloveniji.
7.6.1925 U Dubrovniku je utemeljena loža Sloboda. Imala je više od trideset članova.
16.6.1926 Svojim radom ponovo je započela zagrebačka loža Ljubav bližnjega.
1926 U Kotoru je utemeljena loža Zora.
17.6.1926 U Zagrebu je utemeljena loža Prometej koja nije radila pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija". Članovi ove lože donijeli su deklaraciju kojom ističu kako ne postoji nacionalno, pa tako ni jugoslavensko slobodno zidarstvo, već samo slobodno zidarstvo u pojedinim zemljama. Takva načelna izjava bila je zapravo kritika političkog angažiranja Velike lože "Jugoslavija".Sukob je rastao, jer su za razliku od srpskih slobodnih zidara, koji su svoj rad usmjeravali kroz politiku, hrvatska braća smisao i vrijednost svoga rada vidjeli u humanističkom odnosu prema svijetu.
3.1.1927 Zbog svega toga Velika loža "Jugoslavija" donijela je akt o suspenziji zagrebačke lože Prometej. Dio braće, koji je izašao iz lože Pravednost, kao i neka druga braća iz lože Grof Ivan Drašković, utemeljili su novu od Velike lože "Jugoslavija", nepriznatu ložu Amititia.
29.5.1927 Održana je Skupština utemeljenja lože Ljubav bližnjega, Prometej i Amititia, na kojoj je proglašena Simbolička Velika loža Libertas. Veliki majstor je postao Veljko Tomić.
Ove tri lože imale su oko 80 članova.
Izgleda da je Simboličku Veliku ložu Libertas utemeljila i priznala Velika Nacionalna majka loža u Berlinu.
20.11.1927 U Zagrebu je utemeljena prva židovska loža Zagreb pod brojem 1090 i pod zaštitom Velike lože u Istambulu. Vrlo brzo imala je više od pedeset članova.
29.5.1929 U Splitu je utemeljena loža Pravda. Imala je oko dvadeset članova.
8.6.1929 U Zagrebu je utemeljena loža Perun. Radila je pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija".
1929 U Zagrebu su utemeljene lože Neptun i Ruđer Bošković. Prema nekim procjenama u ovim ložama je radilo šezdesetak braće.
1931 Uz pomoć zagrebačkih slobodnih zidara u Ljubljani je utemeljen vjenčić Valentin Vodnik iz kojeg je kasnije nastala istoimena loža. U njoj je radilo više od dvadeset slobodnih zidara.
23.1.1932 Utemeljena je u Zagrebu loža Pitagora s punim imenom Pitagora I.O.S.R. Le Droit Humain, veza s istoimenom ložom u Parizu kao samostalno nacionalna i mješovita loža. Tri godine kasnije utemeljena je još jedna mješovita loža pod imenom Humanitas u Zagrebu. Obje lože djelovale su pod zaštitom Simboličke Velike lože Le Droit Humain iz Pariza. U ložama je radilo više od pedeset muškaraca i žena.
1934 Utemeljena je u Osijeku židovska loža Menorah pod brojem 1169.
24.6.1938 Velika loža Jugoslavija utemeljila je na Sušaku vjenčić Luč Kvarnera.
11.1938 U Zagrebu je prestaje radom, između ostalog i zbog prodaje Hrama u ulici Mošinskoga, Simbolička Velika loža Libertas. Prema nekim navodima braća su i dalje radila pod otvorenim nebom.
19.5.1940 U Zagrebu je utemeljena loža Bratstvo. Radila je pod zaštitom Velike lože Jugoslavija. Prvi Starješina je bio Radoslav Horvat.
1940 U Zagrebu je objavljena knjiga Mirka Glojnarića "Masonerija u Hrvatskoj". U njoj je obznanjen popis s imenima zagrebačkih slobodnih zidara, ali i imena onih koji to nikada nisu bili. Neki su zbog toga tužili autora knjige. Proces koji je započeo 10.2.1941 okončan je 1942. godine, a pisac knjige je oslobođen optužbe.
5.8.1940 Po sili zakona prestale su raditi sve lože pod zaštitom Velike lože Jugoslavija pa tako i lože u Hrvatskoj. Nekoliko dana prije toga sve su zagrebačke lože poslale svoje arhive u Beograd.
Vrijeme II. svjetskog rata (1941-1945)
10.11.1941 U noći 10. na 11. studenoga ustaške vlasti uhitile su u Zagrebu četrdesetak slobodnih zidara. Hapšenje je trebalo biti nastavljeno idućih dana, ali je zbog velikog uzbuđenja i revolta koji je nastalo u intelektualnim krugovima Zagreba njemačka vojna komanda spriječila dalje izvođenje akcije. Nekoliko dana kasnije svi su uhićeni prebačeni u logor Jasenovac, a zatim u logor Stara Gradiška.
U logoru je umro dr. Oton Gavrančić a ubijeni su slobodni zidari grof Josip Bombelles i Manco Gagliardi, koji nisu bili uhićeni sa zagrebačkim slobodnim zidarima nego su naknadno dovedeni u logor.
1942 Do početka travnja 1942. gotovo svi slobodni zidari otpušteni su iz logora.
Doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945-1991)
Rad hrvatskih slobodnih zidara i slobodnozidarskih loža nakon II. svjetskog rata nije mogao biti obnovljen, jer vlasti nisu dozvoljavale slobodnozidarsko organiziranje i djelovanje.
Do obnavljanja slobodnog zidarstva u Hrvatskoj 1992. preživjela su samo dva brata.
Uspostava slobodnog zidarstva u Republici Hrvatskoj (1992-1996)
1991 Inicijativa i prvi razgovori brata Čede Kirchnera, Austrijanca koji je proveo djetinjstvo i doba prvog školovanja u Zagrebu, u ime Velike lože Austrije s nekolicinom hrvatskih i slovenskih slobodnih zidara (koji su to postali u inozemstvu) oko pomoći kod obnove slobodnog zidarstva u novonastalim državama Hrvatskoj i Sloveniji.
31.1.1992 Veliki majstor Velike lože Austrije Heinz Scheiderbauer određuje osnivanje Deputacijske lože Illyria sa sjedištem u Beču sa zadatkom da prima, unapređuje i odgaja slobodne zidare iz novonastalih država Hrvatske i Slovenije i na taj način stvori jezgro budućih nacionalnih loža u tim zemljama.
27.2.1992 U Klagenfurtu na radu pod otvorenim nebom osnovao je Zastupnik Velikog majstora Hermann Schneider zajedno s 13 austrijske braće Deputacijsku ložu Illyria. Prvi Starješina postaje Walter Raming.
21.3.1992 U Beču je uneseno svijetlo u Deputacijsku ložu Illyria. Na odvojenom radu istoga je dana primljeno 18 prvih tražitelja (13 iz Hrvatske, 5 iz Slovenije). Braća iz Hrvatske rade uz pomoć austrijske braće u Grazu, a braća iz Slovenije uz pomoć braće iz Koruške u Klagenfurtu.
31.1.1992 U Zagrebu je održan žalobni rad Deputacijske lože Illyria posvećen svim poznatim i nepoznatim hrvatskim slobodnim zidarima koji su preminuli između 1940. i 1992. godine.
1993 U lipnju za Starješinu Deputacijske lože Illyria izabran Čedo Kirchner.
27.10.1993 Nenadano umire inicijator i duhovni otac Deputacijske lože Illyria Čedo Kirchner. Starješina ponovno postaje Walter Raming, a za Zastupnika Starješine za Hrvatsku sa svim ovlastima Starješine izabran je Branimir Horvat.
1994 Iz organizacijsko tehničkih razloga u siječnju je osnovana Deputacijska loža Dialogus sa sjedištem u Klagenfurtu sa zadaćom da preuzme sve obveze Deputacijske lože Illyria za Sloveniju. U nju prelaze sva slovenska braća iz Deputacijske lože Illyria kojoj se zadaća time ograničava samo na slobodno zidarstvo u Hrvatskoj.
21.09.1994 Rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobrava se upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana.
30.10.1994 Od rujna, po posebnom odobrenju Velikog majstora u Zagrebu se održavaju radovi Deputacijske lože Illyria u raznim prostorima koji se za pojedine radove uređuju u Hramove.
1992-1996 Broj hrvatskih slobodnih zidara postepeno se penje do 70, među kojima su tridesetdvojica podignuta u stupanj majstora. Hrvatska braća posjećuju austrijske lože, sudjeluju u radu lože Quattuor coronati iz Beča, posjećuju lože u Italiji, Češkoj, Francuskoj, sudjeluju na raznim proslavama i na taj način upoznaju druge s obnavljanjem slobodnog zidarstva u Hrvatskoj.
1995 U listopadu tridesetorica braće traže dopust u Deputacijskoj loži Illyria radi osnivanja triju hrvatskih loža u Zagrebu.
U prvoj polovici mjeseca studenog u Zagrebu održani su osnivački radovi pod vedrim nebom loža Hrvatska vila, Grof Ivan Drašković i Tri svjetla.
11.9.1996 Nenadano umire hrvatski slobodni zidar Branimir Horvat, Zastupnik Starješine DL Illyria i prvi nesuđeni Veliki majstor Velike lože Hrvatske u nastajanju.
14.9.1996 Odlukom Glavne savezne skupštine Velike lože Austrije od 1.6.1996. u tri novoosnovane hrvatske lože unosi se Svjetlo na svečanom radu u Hrvatskoj.
Nakon nešto više od 56 godina tako je ponovno oživio Orijent Zagreb, pa je time omogućeno osnivanje prve hrvatske samostalne Velike lože.
08.11.1997 Na molbu tri hrvatske lože Grof Ivan Drašković, Hrvatska vila i Tri svjetla Veliki majstor Velike lože Austrije unosi Svjetlo u Veliku ložu Hrvatske na svečanom radu u Hrvatskoj.
08.12.1999 Ujedinjena Velika loža Engleske priznala je Veliku ložu Hrvatske. Do ljeta 2001. Veliku ložu Hrvatske priznalo je još 30 Velikih loža sa 5 kontinenata.
17.9.1742 Utemeljena prva austrijska loža Tri počela (Aux trois canons, Zu den drei Kanonen) u Beču.
Jedan od utemeljitelja bio je Hrvat Sigismund Franjo Gundulić (Gondola).
4.1.1743 U ložu je primljen Hrvat grof Kazimir Drašković (1716-1765).
7.3.1743 Sigismund Franjo Gundulić postaje Starješina lože Tri počela.
1759 U Glini utemeljena prva slobodnozidarska loža u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe Ratno prijateljstvo (L'Amitié de la Guerre, Zur Keigsfreundschaft). Glavnu ulogu kod utemeljenja imao je grof Ivan Drašković već u ratnom zarobljeništvu u Augsburgu, za vrijeme Sedmogodišnjeg rata.
1764 Loža Ratno prijateljstvo počela je raditi u Glini pod otvorenim nebom.
1768 Izabran prvi poznati Starješina lože Ratno prijateljstvo grof Ivan Drašković. Ložu je vodio do 1770. Godine 1778. postao je Starješina lože viši časnik Petar Karel Ott. pl. Bátorkezs (1738.-1809.)
Ritualni rad u loži vodio se na francuskom, a kasnije na latinskom jeziku.
Loža je radila sve do zabrane slobodnog zidarstva u Austriji 1795. godine.
1772 Utemeljena je u Varaždinu na poticaj grofa Ivana Draškovića loža Savršeni savez (Union parfaite). Utemeljitelji su bili ruski kapetan Breščić, član glinske lože varaždinski liječnik Jean Baptist Lalange, grof Stjepan Niczky, odvjetnik Pavel pl. Kugler.
Prvi Starješina bio je grof Stjepan Niczky (1747.-1777.), veliki križevački župan. Godine 1773. radilo je u loži sedamnaest slobodnih zidara. Godinu dana kasnije u ložu je primljeno još osmero, a u godinama 1776./1784. još dvadesetero braće. Godine 1774. loža je promijenila ime i postala loža Sloboda (Freiheit), da bi godine 1781. ponovno promijenila ime u Dobar savjet (Zum gutten Rat). Poslije prerane smrti grofa Stjepana Niczkog, Starješina lože postaje državni protokolist Aleksander Pastori (Paszthory 1749.-1759.).
Varaždinska loža Savršeni savez radila je na latinskom, a kasnije na njemačkom jeziku.
Nakon 1785. godine više se nigdje ne spominje.
1773 Utemeljena je u Zagrebu loža Razboritost (Prudentia). Njezin utemeljitelj bio je grof Ivan Drašković uz pomoć berlinske Velike lože Tri globusa (Zu den drei Weltkugeln). Iz tog razdoblja (1778.) poznati su neki članovi lože kao Maksimilijan Čolić, Nikola Dolovac, Antun Kukec, Nikola pl. Škrlec, kanonik i kasniji zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.), član lože od 1778., kasnije Zamjenik Starješine (1784.) i govornik u loži s tajnim imenom "Publicola".
Starješina lože bio je 1778. zagrebački biskup Josip pl. Galjuf (1732.-1786.) s tajnim imenom "Ebiscius". Godine 1784. Starješina lože bio je liječnik Ignacij pl. Verbega (?- 1795.). Godine 1786. Starješina je doktor slobodnih umijeća i filozofije Antun Kukec.
Loža je najprije radila na latinskom jeziku. Godine 1784. promijenila je ime u Mudrost (Klugheit), a radila je na njemačkom jeziku. Godine 1784. radilo je u loži dvadesetpetoro braće. Loža Mudrost radila je do 1786. godine kada je zatražila zaštitu Velike Provincijalne lože Ugarske.
1773 Utemeljena je u Osijeku slobodnozidarska loža Budnost. Utemeljio ju je grof Stjepan Niczky, koji je vjerojatno bio i prvi Starješina lože. Godine 1776. Starješina je postao Franjo Dolovac, podžupan virovitičke županije. Godine 1785. Starješina je bio grof Juraj Niczky, nećak Stjepana. Godine 1785. radilo je u loži više od četrdeset članova. U početku je loža radila na latinskom, a nakon 1780. kada je uzela njemačko ime Zur Wachsamheit (Budnost) na njemačkom jeziku. Loža je radila do 1791. godine.
1773 Utemeljena je slobodnozidarska loža u Križevcima. Njen utemeljitelj bio je veliki župan Križevačke županije grof Stjepan Niczky (1747.-1777.) O loži nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Ne zna se ni za ime lože. Pretpostavlja se da su članovi bili uglavnom tadašnji časnici garnizona. Godine 1775. loža je sudjelovala kod stvaranja Velike Provincijalne lože Hrvatske. Najvjerojatnije je prestala raditi 1777. godine nakon smrti grofa Stjepana Niczkog.
1775 Utemeljena je druga varaždinska loža Sloboda (Libertas). Uz pomoć petorice majstora, koji su radili u prvoj varaždinskoj loži Savršeni savez, grof Ladislav Erdödy utemeljio je novu ložu pod imenom Kod tri zmaja (Zu den drei Drachen). Pri tom su se za pomoć obratili bečkoj loži Okrunjena nada(Zur gekrönten Hoffnung), a suglasnost o utemeljenju došla je tek 1776. tako da je loža započela rad pod novim imenom Prijateljstvo (Zur Freundschaft) na njemačkom jeziku.
Prvi Starješina lože bio je grof Franjo Lovro Drašković (1750.-1817.). U loži je radilo više od trideset članova i to do godine 1795. kada je u Austriji bilo zabranjeno slobodno zidarstvo.
1775 U Budimpešti utemeljena je loža Velikodušnost (Ad magnanimitatem, Zur Grossmut, Nagyszivüseghez). Utemeljio ju je grof Ivan Drašković i radila je u okviru njegove Obedijencije. U godinama 1775./1778. u njoj je radilo više od pedeset članova: među njima do sada manje poznati slobodni zidari (A.A. Barić, ljubljanski nadbiskup I.M. pl. Brigido, barun Pavao Davidović, dubrovački liječnik Matija Philadelphi, isusovac Stjepan Katona, grof Josip Klobušicky, isusovac M.J. Kovačić, grof Pavel Szapary iz Murske Sobote, književnik Stjepan pl. Vujanovski). Prvi Starješina lože bio je kapetan Josip Jesenovski. Godine 1778. ložinski čekić preuzeo je barun Josip Orczy (1746.-1804.), a nakon samo četiri održana rada Starješina je postao grof Josip Haller (?-1813.).
22 - 24.6.1775 Utemeljena je u dvorcu Brezovica kraj Zagreba nova Hrvatska Velika loža (Latomia Libertatis sub Corona Hungariae in Provinciam redacta). Pod njezinom zaštitom su radile glinska, zagrebačka, varaždinska i križevačka loža. Na konferenciji je usvojena Konstitucija i zajednički Rituali. Prihvaćen je sustav s tri stupnja. Nezavisna hrvatska Velika loža utemeljena je na osovi starih dužnosti i podijeljena na dva okruga: "ultra Savam" (Glina i Zagreb) ili Ratni savez (Militärische Union) i "cis Savam" (Varaždin i Križevci) ili Slobodni savez (Freie Union). Na čelu Velike lože stoji Veliki majstor, a na čelu svakog okruga Zastupnik Velikog majstora (comendator).
1776 Prema povijesnim podacima u Draškovićevu Observanciju ušla je i bratislavska loža Šutljivost (Ad taciturnitatis, Zur Verschwiegenkeit, Hallgatsághaz). Nakon dvije godine imala je već četrdeset i četvero braće. Godine 1778. Starješina te lože bio je kanonik, kasnije biskup Franjo Frh. Splény (1734.-1795.). Godine 1781. na čelu lože bio je carsko-kraljevski komornik Josip Frh. Splény (1744.-1831.) U loži su radili i hrvatski slobodni zidari Nikola pl. Škrlec, Lazar pl. Somšić, Antun pl. Holzmann, Josip pl. Černel i dr.
1777 Utemeljena je loža Nepobjediva ruka vojske (L' Invincible aux bras Armés) u Otočcu. Sastavljena je bila od austrougarskih časnika hrvatskog porijekla koji su služili u regimenti Gyulay. Ložu je utemeljio grof Ivan Drašković. Prvi Starješina bio je pukovnik Danijel pl. Peharnik-Hotkević (1745.-1794.), član lože Ratno prijateljstvo iz Gline. Regimenta je kasnije otišla iz Gline u češki gradić Usti nad Labo a loža je tamo dalje radila na francuskom. Nakon smrti grofa Ivana Draškovića (1787.) o loži nema podataka.
17.12.1777 Na trećoj Skupštini Velike lože Hrvatske usvojeni su novi Statut i Rituali. Skupštinu je sazvao Zamjenik Velikog majstora grof Stjepan Niczky, koji je umro za vrijeme trajanja Skupštine.
1778 Tek te godine je konstituirana Velika loža Hrvatske. Veliki majstor postao je grof Ivan Drašković, prvi nadzornik bio je Aleksandar pl. Pastori, drugi nadzornik pukovnik Knežević iz glinske lože u kojoj je bio prvi nadzornik, glavni zastupnik Velikog majstora postao je grof Franjo Szplény, a tajnik lože kapetan Paunsenwien iz budimske lože Velikodušnost. U toj godini po Draškovićevom je sustavu radilo devet loža: Sloboda (Varaždin), Mudrost (Zagreb), Ratno prijateljstvo(Glina), Nepobjediva ruka vojske (Otočac), Budnost (Osijek), Velikodušnost (Budimpešta), Šutljivost (Bratislava), Zeleni lavovi (Prag) i Tri bijela ljiljana (Temišvar).
Druga varaždinska loža Prijateljstvo nije se priključila Draškovićevom sustavu, već je ostala pod okriljem Velike zemaljske lože u Berlinu.
1780 Utemeljena je loža Hrabrost u Karlovcu. Vjerojatno je i tu ložu utemeljio grof Ivan Drašković.
Delegati ove lože bili su 1784. godine na slobodnozidarskoj skupštini u Beču, jer je loža radila neko vrijeme pod zaštitom Velike lože Austrije. Iz te godine poznat je popis deset slobodnih zidara iz Karlovca. Starješina lože bio je grof Franjo Gyulay (1735. - ?) s tajnim imenom "Nestor" ili podmaršal grof Samuel Gyulay (1719.- 1802.), zapovjednik Karlovca, u doba kada je Karlovac uzdignut u slobodni kraljevski grad. Njegov sin Ignjat Gyulay (1765. - 1813.), kasnije hrvatski ban, bio je član bečke lože Kod tri orla (1783.).
Loža Hrabrost radila je na njemačkom jeziku. Nakon smrti grofa Ivana Draškovića (1787.) o loži nema podataka.
28.2.1781 Grof Ivan Drašković sazvao je slobodnozidarsku Skupštinu u Pešti na kojoj je prihvaćeno utemeljenje sedam Velikih Provincijalnih loža. Tako je nastala i Velika Provincijalna loža za Erdelj, Hrvatsku i Dalmaciju sa sjedištem u Hermanstatdu. Pod njezinom zaštitom radilo je radilo dvanaest loža.
22.4.1784 Održan je "Prvi Kongres slobodnih zidara" u Beču. Tu su delegati utemeljili Veliku ložu, sastavljenu samo od četiri Provincijalne lože. Ugarska Provincijalna loža okupila je lože iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
1785 Utemeljena je loža Poštenje (Probitas) u Petrovaradinu. Prema nekim sačuvanim podacima ona je radila kao časnička loža. Utemeljio ju je vođa narodne obrane grof Andrej Hadik. O njezinom članstvu i djelovanju ne zna se ništa.
15.2.-26.5.1785 U Parizu je u dva navrata radio više mjesečni konvent europskih slobodnih zidara (po drugi puta od 8.3 - 25.5.1787.). Na njemu su kao delegati iz austrijskih, ugarskih i hrvatskih loža sudjelovali Dietrichstein, Esterházy, Mátolay, Pállfy, Prevôt i Szápary.
23.7.1794 Uhapšen je vođa ugarske jakobinske, a i slobodnozidarske urote Ignjat Martinović (1755.-1795.), utemeljitelj "Društva reformatora" i "Društva slobode i jednakosti" s kojima je htio sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku. Osumnjičeni su bili i neki hrvatski slobodni zidari. Među njima i Maksimilijan Vrhovac, koji je tada, vrlo vjerojatno, spalio prvi dio svog "Dnevnika" (Diariuma), u kojem je bilježio kontakte sa slobodnim zidarima.
4.2.1795 Hrvatski slobodni zidar Josip Kralj osumnjičen za sudjelovanje u Martinovićevoj uroti, izvršio je samoubojstvo u jednom peštanskom svratištu, tako da vlasti nisu mogle otkriti nijednog hrvatskog Martinovićevog istomišljenika.
Prije smrti napisao je kraću poruku kojom tumači razloge svoga čina: "Slobodan sam živio, pa radije kao slobodan umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance."
20.5.1795 U Pešti, na Krvavom polju, smaknuti su urotnici Josip Haynoczy, Hrvat Ivan Lacković, Franjo Szentmariaji, grof Szigraj i Ignjat Martinović. Pouzdano se zna da su svi bili i slobodni zidari.
6.6.1795 Istodobno je u Austriji i Ugarskoj carskim patentom zabranjeno slobodno zidarstvo.
Doba Napoleonove Ilirije (1806-1813)
21.3.1806 Utemeljena je loža Eugen Napoleon u Zadru s punim francuskim naslovom Loge De Saint Jean de Jérusalem Franco - Dalmato sous le titre distinctif Eugene Napoleon a L' Orients de Zara. Do 1809. godine radi pod zaštitom Velikog Orijenta Italije u Milanu, a od 1809. pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske u Parizu. Pravila lože izašla su 7. 1.1808. godine u nakladi od 600 primjeraka. Pored tri stupnja imali su i stupanj Viteza Ružinog križa. Jezik lože bio je francuski, a možda i talijanski. Loža je radila do 1813. godine i u njoj je bilo više od tridesetero braće.
1806 Utemeljena je loža u Splitu. Njeno ime je nepoznato. Osnutak lože odobrio je talijanski Veliki Orijent u Milanu. Vjerojatno su članovi lože bili i braća iz Trogira i Makarske. U loži je radilo više od pedeset slobodnih zidara. Loža je radila na francuskom jeziku do 1813. godine.
1807 Utemeljena je loža Sveti Ivan u Kotoru pod imenom "Loge de St. Jean le titre distinctif des amis de la victoir".
Utemeljitelji lože su bili francuski časnik Martel i dubrovački svećenik Ignjat Ban. Loža je pripadala Velikom Orijentu Francuske.
Braća su radila u domu kneza Beskućija. Kasnije su se neki članovi lože javno odrekli pripadnosti slobodnom zidarstvu.
1808 U Dubrovniku je utemeljena loža Ilirska zvijezda (L' Étoile Illyrienne) dobivši zaštitu Velikog Orijenta Francuske. Poznati Starješine lože bili su Karlo Bajamonti, Vlaho Brnja i Vlaho Kaboga.
Loža je imala više od trideset članova. Radila je do 1813. godine.
1809 Utemeljena je loža u Šibeniku, ali se ne zna njezino ime. Bilo je primjedaba na njezin neispravan rad te je stavljena pod zaštitu zadarske lože. U njoj je radilo samostalno više od dvadeset članova. Radila je do 1813. godine.
1809 U Rijeci je utemeljena loža, ali se ne zna njezino ime. Radila je pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske. U loži je do 1813. radilo trinaestero braće.
1809 U Karlovcu je utemeljena loža Sveti Ivan Hrvatski (Loge de Saint Jean De Croatie) i to na poticaj Ljubljanske lože.
Starješina je bio Nizozemac Ivan Viererdeels, koji je došao iz riječke lože.
U loži je do 1813. godine radilo trinaestero braće.
1813 Nakon poraza Napoleona, ukinuća Ilirskih provincija i povratka austrijskih carskih vlasti na tom su području sve lože prestale raditi, a austrijske su vlasti počele progoniti slobodne zidare.
Doba Austrougarske monarhije (1870-1919)
6.3.1870 U Sisku je utemeljen slobodnozidarski Vjenčić. Utemeljili su ga agent dunavskog parobrodarskog društva Sigismund Feigl, Matias Laxa i Aleksandar Friedrich, svi iz Siska, koji su prije toga primljeni u mađarsku ložu Domoljublje (Vaterlandsliebe, Honszeretet) u Baji. Njima se ubrzo pridružuju i šest sisačkih trgovaca i mještana. Radili su u kući brata Laxe.
11.2.1872 Osam slobodnih zidara iz Siska upućuju molbu za odobrenje osnivanja lože.
5.10.1872 Vlasti u Budimpešti odobrile su njihovu molbu. Sisačka loža počela je raditi pod imenom Ljubav bližnjega (Zur Nächstenliebe). Odobrenje pravila potpisao je otac dr. Adolfa Mihalića.
Pravila ili Konstitucija bila je napisana na njemačkom i prevedena na hrvatski jezik. Prvi Starješina bio je Sigismund Feigel (do 1878.). U loži je radilo devetnaestero braće.
22.2.1885 Loža Ljubav bližnjega radila je zadnji put pod vodstvom Starješine Emila Milinovića.
1890 Utemeljena je u Zemunu loža Jutarnja zvijezda (Stella Orientalis).
Prvi Starješina bio je Julius Stielly. Kasnije je loža preselila u Pančevo.
10.9.1891 Članovi lože Ljubav bližnjega podnose molbu za registraciju Velikom majstoru Simboličke Velike lože Mađarske Stjepanu Rakowskom u Budimpešti.
6.3.1892 U peštanskoj loži Demokracija (Democratia) primljeno je, unaprijeđeno i podignuto u stupanj majstora istog dana šestoro zagrebačkih tražitelja. To su bili Špiro Brusina, Ivan Baleško, Robert Fischbach, Fran Folnegović, Antun Dutković, Adolf Mihalić i Edmund Kolmar, a jamci su bili Ivan Bojničić (primljen u mađarsku ložu 1890.) i Antun Schlesinger.
14.9.1892 U Zagrebu je utemeljena loža Hrvatska vila, prva loža koja je radila na hrvatskom jeziku. Imala je na početku petnaest članova. Radila je pod patronatom Ugarske Velike Simboličke lože
Prvi Starješina bio je Ivan Bojničić, Prvi nadzornik Antun Schlesinger, Drugi nadzornik Ivan Balaško, Tajnik Adolf Mihalić, Govornik Fran Folnegović, Dvernik Robert Fischbach i Blagajnik Edmund Kolmar.
19.12.1892 Loža Hrvatska vila ima prvi ritualni rad. Za počasnog člana izabran je Emil Malinarić, a u Bratstvo su primljeni trgovac Ivan Laxa i posjednik Makso Leitgebel. "Bijeli stol" je bio u domu brata Frana Folnegovića.
1892.-1893 Hrvatska vila imala je 14 učeničkih, 2 pomoćnička i jedan majstorski rad, a na kraju 1893. godine imala je dvadesetjednog člana.
8.3.1893 Vlasti u Zagrebu potvrdile su Konstituciju lože, a na molbu za registraciju odgovorile su tek 17.1.1896. tako da je loža Hrvatska vila radila bez odobrenja vlasti.
1.3.1894 Zbog nesporazuma u loži Hrvatska vila izabran je novi Starješina Spiridion Brusina (primljen 1870. u loži Cleveland Br. 210 u Chicagu), a Ivan Bojničić izlazi iz lože. Bojničić je loži otkazao gostoprimstvo u svom domu, te je loža privremeno radila u hotelu "K caru Austrijanskom", zatim u prostorijama Prirodoslovnog muzeja, a godine 1895. te u domu kipara Pierottia.
1894 Izašla je prva knjiga o slobodnim zidarima na hrvatskom jeziku autora Simona Frangeša: "Slobodni zidari ili Framasoni". Odmah su se počeli pojavljivati protuzidarski članci. Knjigu i hrvatsko slobodno zidarstvo napali su prof. teologije dr. Rieger, prof. prava dr. Bresztyenski i sveuč. prof. dr. Marchetti.
1896 Slobodni zidar Fran Folnegović napisao je knjigu "Otvorite oči"
1896 Pod pritiskom javnog mnijenja Spiridon Brusina morao se zahvaliti ne samo na starješinstvu lože ("položio je čekić") nego i na sveučilišnoj katedri i na ravnateljstvu prirodoslovnog muzeja, a Starješina lože Hrvatska vila postaje Slavoljub Buljan.
Do toga je došlo, jer su urednici "Obzora" objavili podatke i imena članova slobodnozidarske lože "Hrvatska vila" (11.01.1896.).
9.3.1903 U Rijeci utemeljena loža Sirius. Radila je pod mađarskom obedijencijom. Starješina lože bio je direktor Kreditne banke Arthur Steinacker. Kako je u loži bilo više Talijana loža je radila na talijanskom jeziku.
1903 U Osijeku okupilo se petnaestero članova lože Ljubav bližnjega kako bi utemeljili Vjenčić članova istoimene lože.
19.4.1903 Sisački slobodni zidari prenose sjedište lože Ljubav bližnjega u Zagreb.
29.4.1904 Posljednji rad lože Hrvatska vila.
18.11.1904 U Zagrebu počela radom loža Ljubav bližnjega. Svijetlo je u ložu unio zastupnik Ugarske Simboličke Velike lože Marcel Glaser, tada Tajnik lože Humbolt u Pešti. Nazočni su bili predstavnici lože Sirius iz Rijeke kao i predstavnici lože Pobratim iz Beograda.
1907 Nakladna radionica lože Ljubav bližnjega tiskala je u Zagrebu Lessingovu knjižicu "Razgovori o slobodnom zidarstvu", uz predgovor Adolfa Mihalića, tada prvog čovjeka hrvatskog slobodnog zidarstva.
?.7.1910 U Rimu je na slobodnozidarskoj obljetnici Garibaldija zagrebačku ložu predstavljao Spiridion Brusina.
1910 Sedmorica slobodnih zidara utemeljili su u Opatiji Vjenčić Humanitas pod patronatom istoimene majčinske lože iz Bratislave i pod zaštitom Ugarske Simboličke Velike lože Starješina Vjenčića bio je dr. Fedor Geza.
1911 Adolf Mihalić je, pod pseudonimom Ivan Prigorski i uz potporu lože, objavio propagandnu knjigu o slobodnom zidarstvu namijenjenu hrvatskoj javnosti pod naslovom "Listovi o slobodnom zidarstvu".
2.2.1912 U Zagrebu se svečano otvara Hram lože u ulici Mošinskoga 22 (danas Nazorova ulica 24) u nazočnosti Velikog majstora Ugarske Simboličke Velike lože. Prisustvovali su predstavnici lože Sirius iz Rijeke, sedam mađarskih loža, talijanske lože iz Barija, triju loža iz Beograda i lože Triluminat 767 iz Chicaga.
Te godine došlo je i do prvih nesporazuma u loži Ljubav bližnjega
1912 Utemeljena je loža Budnost u Osijeku. Njezin utemeljitelj je bio Mirko Hermann.
16.3.1913 Osamnaestorica slobodnih zidara iz Zagreba traži pokrivanje kako bi mogli utemeljiti novu, južnoslavenski orijentiranu ložu.
17.3.1913 Utemeljena je nova zagrebačka loža Maksimilijan Vrhovac. Njezin prvi Starješina bio je učitelj, pedagog i književnik Davorin Trstenjak (1848.-1921.). Njegov zamjenik postao je dr. Roko Joković.
1913 U rujnu izlazi prvi broj slobodnozidarskog časopisa "Glasnik" (lože Ljubav bližnjega).
13.12.1913 U Banskoj Hrvatskoj radile su tri lože: Ljubav bližnjega i Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu te Budnost u Osijeku, sa 102 aktivna člana (72 majstora, 8 pomoćnika i 22 učenika).
1.8.1914 Zbog rata je rad u loži Ljubav bližnjega bio obustavljen do 18.1.1915. Loža Maksimilijan Vrhovac mirovala je do jeseni 1917.
21.12.1916 Loža Ljubav bližnjega pokrenula je "Prosvjetnu biblioteku". Od svibnja 1917. izdane su knjige Machiavellija, Montesquiea, Rousseaua, Roosevelta, Vinka Kriškovića i Natka Nodila.
29.8.1918 Loža Ljubav bližnjega promijenila je pravila, kako bi mogla uspostaviti Veliku ili barem Provincijalnu ložu. Veliki majstor Ugarske Simboličke Velike lože pristao je da se utemelji Provincijalna Velika loža Hrvatske.
24.11.1918 Povjereništvo Narodnog vijeća za unutarnje poslove Hrvatske i Slavonije odobrilo je utemeljenje Velike lože Ljubav bližnjega.
Doba Kraljevine Jugoslavije (1919-1940)
11.1.1919 Loža Ljubav bližnjega postaje Matica Velika loža Ljubav bližnjega. Kod donošenja ove odluke bilo je podosta nesporazuma. Između ostalog, nesporazum je izbio između Slavena i neslavena, jugoslavenski orijentirane braće i Hrvata orijentiranih nacionalno kao i oko židovske braće. Dio braće zatražio je dopust i pokrivanje "zbog utemeljenja dviju novih loža Grof Ivan Drašković i Jednakost.
6.2.1919 Utemeljena je nova loža Grof Ivan Drašković u koju je svijetlo unio Veliki majstor Adolf Mihalić 28.2.1919.
Loža Jednakost nije nikada utemeljena.
1919 U Beogradu je srpski Veliki savjet, koji je radio po tzv. škotskom ritualu - s višim stupnjevima - predložio da se utemelji u državi SHS jedinstvena Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" (od 192? - Velika loža Jugoslavija) sa sjedištem u Beogradu. Kako su hrvatske lože radile pod zaštitom Ugarske Simboličke Velike lože po ivanovskom ritualu - na samo tri stupnja - srpski Veliki savjet se složio da i srpske lože prihvate ivanovski ritual, s tim da Veliki savjet nastavi dalje raditi.
9.6.1919 U Zagrebu je održana izvanredna Skupština svih loža Srba, Hrvata i Slovenaca , koja je proglasila Veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" sa sjedištem u Beogradu. Ime ove lože je paradoksalno, budući da Slovenci u to vrijeme nisu imali niti jednu ložu. Prvi Veliki majstor Velike lože "Jugoslavija" postao je Đuro Weifert.
Pod tom obedijencijom radile su hrvatske lože Maksimilijan Vrhovac i Ivan grof Drašković iz Zagreba i Budnost iz Osijeka, te srbijanske lože Sloga, rad i postojanost, Pobratim i Šumadija iz Beograda. U dokumentu o utemeljenju Velike lože "Jugoslavija" prešućeno je postojanje Matice Velike lože Ljubav bližnjega, pod čijom zaštitom je utemeljena loža grof Ivan Drašković. Zbog svega toga, kao i zbog dubljih političkih razloga, hrvatski slobodni zidari utemeljili su novu ložu Pravednost. Starješina ove najmlađe zagrebačke lože postao je dr. Vladimir Katičić.
12.4.1921 Posvećena je nova zagrebačka loža Pravednost. Loža Maksimilijan Vrhovac postala je loža na koju su se oslanjali vođe jugoslavenskih slobodnih zidara u Beogradu. Sama loža uspješno je širila slobodno zidarstvo u Dalmaciji i Sloveniji.
7.6.1925 U Dubrovniku je utemeljena loža Sloboda. Imala je više od trideset članova.
16.6.1926 Svojim radom ponovo je započela zagrebačka loža Ljubav bližnjega.
1926 U Kotoru je utemeljena loža Zora.
17.6.1926 U Zagrebu je utemeljena loža Prometej koja nije radila pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija". Članovi ove lože donijeli su deklaraciju kojom ističu kako ne postoji nacionalno, pa tako ni jugoslavensko slobodno zidarstvo, već samo slobodno zidarstvo u pojedinim zemljama. Takva načelna izjava bila je zapravo kritika političkog angažiranja Velike lože "Jugoslavija".Sukob je rastao, jer su za razliku od srpskih slobodnih zidara, koji su svoj rad usmjeravali kroz politiku, hrvatska braća smisao i vrijednost svoga rada vidjeli u humanističkom odnosu prema svijetu.
3.1.1927 Zbog svega toga Velika loža "Jugoslavija" donijela je akt o suspenziji zagrebačke lože Prometej. Dio braće, koji je izašao iz lože Pravednost, kao i neka druga braća iz lože Grof Ivan Drašković, utemeljili su novu od Velike lože "Jugoslavija", nepriznatu ložu Amititia.
29.5.1927 Održana je Skupština utemeljenja lože Ljubav bližnjega, Prometej i Amititia, na kojoj je proglašena Simbolička Velika loža Libertas. Veliki majstor je postao Veljko Tomić.
Ove tri lože imale su oko 80 članova.
Izgleda da je Simboličku Veliku ložu Libertas utemeljila i priznala Velika Nacionalna majka loža u Berlinu.
20.11.1927 U Zagrebu je utemeljena prva židovska loža Zagreb pod brojem 1090 i pod zaštitom Velike lože u Istambulu. Vrlo brzo imala je više od pedeset članova.
29.5.1929 U Splitu je utemeljena loža Pravda. Imala je oko dvadeset članova.
8.6.1929 U Zagrebu je utemeljena loža Perun. Radila je pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija".
1929 U Zagrebu su utemeljene lože Neptun i Ruđer Bošković. Prema nekim procjenama u ovim ložama je radilo šezdesetak braće.
1931 Uz pomoć zagrebačkih slobodnih zidara u Ljubljani je utemeljen vjenčić Valentin Vodnik iz kojeg je kasnije nastala istoimena loža. U njoj je radilo više od dvadeset slobodnih zidara.
23.1.1932 Utemeljena je u Zagrebu loža Pitagora s punim imenom Pitagora I.O.S.R. Le Droit Humain, veza s istoimenom ložom u Parizu kao samostalno nacionalna i mješovita loža. Tri godine kasnije utemeljena je još jedna mješovita loža pod imenom Humanitas u Zagrebu. Obje lože djelovale su pod zaštitom Simboličke Velike lože Le Droit Humain iz Pariza. U ložama je radilo više od pedeset muškaraca i žena.
1934 Utemeljena je u Osijeku židovska loža Menorah pod brojem 1169.
24.6.1938 Velika loža Jugoslavija utemeljila je na Sušaku vjenčić Luč Kvarnera.
11.1938 U Zagrebu je prestaje radom, između ostalog i zbog prodaje Hrama u ulici Mošinskoga, Simbolička Velika loža Libertas. Prema nekim navodima braća su i dalje radila pod otvorenim nebom.
19.5.1940 U Zagrebu je utemeljena loža Bratstvo. Radila je pod zaštitom Velike lože Jugoslavija. Prvi Starješina je bio Radoslav Horvat.
1940 U Zagrebu je objavljena knjiga Mirka Glojnarića "Masonerija u Hrvatskoj". U njoj je obznanjen popis s imenima zagrebačkih slobodnih zidara, ali i imena onih koji to nikada nisu bili. Neki su zbog toga tužili autora knjige. Proces koji je započeo 10.2.1941 okončan je 1942. godine, a pisac knjige je oslobođen optužbe.
5.8.1940 Po sili zakona prestale su raditi sve lože pod zaštitom Velike lože Jugoslavija pa tako i lože u Hrvatskoj. Nekoliko dana prije toga sve su zagrebačke lože poslale svoje arhive u Beograd.
Vrijeme II. svjetskog rata (1941-1945)
10.11.1941 U noći 10. na 11. studenoga ustaške vlasti uhitile su u Zagrebu četrdesetak slobodnih zidara. Hapšenje je trebalo biti nastavljeno idućih dana, ali je zbog velikog uzbuđenja i revolta koji je nastalo u intelektualnim krugovima Zagreba njemačka vojna komanda spriječila dalje izvođenje akcije. Nekoliko dana kasnije svi su uhićeni prebačeni u logor Jasenovac, a zatim u logor Stara Gradiška.
U logoru je umro dr. Oton Gavrančić a ubijeni su slobodni zidari grof Josip Bombelles i Manco Gagliardi, koji nisu bili uhićeni sa zagrebačkim slobodnim zidarima nego su naknadno dovedeni u logor.
1942 Do početka travnja 1942. gotovo svi slobodni zidari otpušteni su iz logora.
Doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945-1991)
Rad hrvatskih slobodnih zidara i slobodnozidarskih loža nakon II. svjetskog rata nije mogao biti obnovljen, jer vlasti nisu dozvoljavale slobodnozidarsko organiziranje i djelovanje.
Do obnavljanja slobodnog zidarstva u Hrvatskoj 1992. preživjela su samo dva brata.
Uspostava slobodnog zidarstva u Republici Hrvatskoj (1992-1996)
1991 Inicijativa i prvi razgovori brata Čede Kirchnera, Austrijanca koji je proveo djetinjstvo i doba prvog školovanja u Zagrebu, u ime Velike lože Austrije s nekolicinom hrvatskih i slovenskih slobodnih zidara (koji su to postali u inozemstvu) oko pomoći kod obnove slobodnog zidarstva u novonastalim državama Hrvatskoj i Sloveniji.
31.1.1992 Veliki majstor Velike lože Austrije Heinz Scheiderbauer određuje osnivanje Deputacijske lože Illyria sa sjedištem u Beču sa zadatkom da prima, unapređuje i odgaja slobodne zidare iz novonastalih država Hrvatske i Slovenije i na taj način stvori jezgro budućih nacionalnih loža u tim zemljama.
27.2.1992 U Klagenfurtu na radu pod otvorenim nebom osnovao je Zastupnik Velikog majstora Hermann Schneider zajedno s 13 austrijske braće Deputacijsku ložu Illyria. Prvi Starješina postaje Walter Raming.
21.3.1992 U Beču je uneseno svijetlo u Deputacijsku ložu Illyria. Na odvojenom radu istoga je dana primljeno 18 prvih tražitelja (13 iz Hrvatske, 5 iz Slovenije). Braća iz Hrvatske rade uz pomoć austrijske braće u Grazu, a braća iz Slovenije uz pomoć braće iz Koruške u Klagenfurtu.
31.1.1992 U Zagrebu je održan žalobni rad Deputacijske lože Illyria posvećen svim poznatim i nepoznatim hrvatskim slobodnim zidarima koji su preminuli između 1940. i 1992. godine.
1993 U lipnju za Starješinu Deputacijske lože Illyria izabran Čedo Kirchner.
27.10.1993 Nenadano umire inicijator i duhovni otac Deputacijske lože Illyria Čedo Kirchner. Starješina ponovno postaje Walter Raming, a za Zastupnika Starješine za Hrvatsku sa svim ovlastima Starješine izabran je Branimir Horvat.
1994 Iz organizacijsko tehničkih razloga u siječnju je osnovana Deputacijska loža Dialogus sa sjedištem u Klagenfurtu sa zadaćom da preuzme sve obveze Deputacijske lože Illyria za Sloveniju. U nju prelaze sva slovenska braća iz Deputacijske lože Illyria kojoj se zadaća time ograničava samo na slobodno zidarstvo u Hrvatskoj.
21.09.1994 Rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobrava se upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana.
30.10.1994 Od rujna, po posebnom odobrenju Velikog majstora u Zagrebu se održavaju radovi Deputacijske lože Illyria u raznim prostorima koji se za pojedine radove uređuju u Hramove.
1992-1996 Broj hrvatskih slobodnih zidara postepeno se penje do 70, među kojima su tridesetdvojica podignuta u stupanj majstora. Hrvatska braća posjećuju austrijske lože, sudjeluju u radu lože Quattuor coronati iz Beča, posjećuju lože u Italiji, Češkoj, Francuskoj, sudjeluju na raznim proslavama i na taj način upoznaju druge s obnavljanjem slobodnog zidarstva u Hrvatskoj.
1995 U listopadu tridesetorica braće traže dopust u Deputacijskoj loži Illyria radi osnivanja triju hrvatskih loža u Zagrebu.
U prvoj polovici mjeseca studenog u Zagrebu održani su osnivački radovi pod vedrim nebom loža Hrvatska vila, Grof Ivan Drašković i Tri svjetla.
11.9.1996 Nenadano umire hrvatski slobodni zidar Branimir Horvat, Zastupnik Starješine DL Illyria i prvi nesuđeni Veliki majstor Velike lože Hrvatske u nastajanju.
14.9.1996 Odlukom Glavne savezne skupštine Velike lože Austrije od 1.6.1996. u tri novoosnovane hrvatske lože unosi se Svjetlo na svečanom radu u Hrvatskoj.
Nakon nešto više od 56 godina tako je ponovno oživio Orijent Zagreb, pa je time omogućeno osnivanje prve hrvatske samostalne Velike lože.
08.11.1997 Na molbu tri hrvatske lože Grof Ivan Drašković, Hrvatska vila i Tri svjetla Veliki majstor Velike lože Austrije unosi Svjetlo u Veliku ložu Hrvatske na svečanom radu u Hrvatskoj.
08.12.1999 Ujedinjena Velika loža Engleske priznala je Veliku ložu Hrvatske. Do ljeta 2001. Veliku ložu Hrvatske priznalo je još 30 Velikih loža sa 5 kontinenata.
Velika loza Hrvatske
TEMELJNA NAČELA
I
Savez slobodnih zidara je udruženje slobodnih muškaraca na dobrom glasu, koje teži duševnom i moralnom oplemenjivanju, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeru, društveni položaj ili stranačku pripadnost. Zalaže se za odgoj svojih članova u duhu humanizma, obvezuje ih na slobodu savjesti, vjere i duha prema svakome unutar i izvan lože.
Vodeći računa o ovim načelima, hrvatsko slobodno zidarstvo, čije su lože ujedinjene u Velikoj loži Hrvatske, prihvaća Dužnosti jednog slobodnog zidara (Stare dužnosti) iz Konstitucija slobodnih zidara iz godine 1723.
Slobodno zidarstvo teži unapređenju obrazovanja i prosvjećivanja, borbu protiv netolerancije, zastupanje ljudskih prava i osnivanje i podupiranje ustanova od opće koristi.
Temelji su slobodnog zidarstva bratstvo, djelotvorno čovjekoljublje bez predrasuda, istinoljublje i rad na samome sebi.
II
Savez slobodnih zidara ne zahtijeva od svojih članova ispovijedanje određene vjere. On poštuje svako iskreno uvjerenje i osuđuje progon onih koji drugačije misle. On ne smije, međutim, primiti u svoje redove one muževe čiji stavovi i način života pokazuju, da ne poštuju Opću povelju Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1948.
III
Slobodni zidar mora poštivati zakone svoje domovine. On se mora riječju, pismom i djelom svim silama zalagati za dobrobit svoje domovine.
Slobodno zidarstvo isključuje priklanjanje Saveza bilo kojoj strani u političkim i religioznim pitanjima.
IV
Slobodni zidar ne smije onoga tko nije slobodni zidar upoznati Ritualima, znakovima i običajima koji služe međusobnom prepoznavanju, ne smije otkriti članove ili kandidate za slobodnog zidara i uopće sve unutarnje stvari loža ili Velike lože.
Povijest, temeljna načela i svrha slobodnog zidarstva nisu tajna.
I
Savez slobodnih zidara je udruženje slobodnih muškaraca na dobrom glasu, koje teži duševnom i moralnom oplemenjivanju, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeru, društveni položaj ili stranačku pripadnost. Zalaže se za odgoj svojih članova u duhu humanizma, obvezuje ih na slobodu savjesti, vjere i duha prema svakome unutar i izvan lože.
Vodeći računa o ovim načelima, hrvatsko slobodno zidarstvo, čije su lože ujedinjene u Velikoj loži Hrvatske, prihvaća Dužnosti jednog slobodnog zidara (Stare dužnosti) iz Konstitucija slobodnih zidara iz godine 1723.
Slobodno zidarstvo teži unapređenju obrazovanja i prosvjećivanja, borbu protiv netolerancije, zastupanje ljudskih prava i osnivanje i podupiranje ustanova od opće koristi.
Temelji su slobodnog zidarstva bratstvo, djelotvorno čovjekoljublje bez predrasuda, istinoljublje i rad na samome sebi.
II
Savez slobodnih zidara ne zahtijeva od svojih članova ispovijedanje određene vjere. On poštuje svako iskreno uvjerenje i osuđuje progon onih koji drugačije misle. On ne smije, međutim, primiti u svoje redove one muževe čiji stavovi i način života pokazuju, da ne poštuju Opću povelju Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1948.
III
Slobodni zidar mora poštivati zakone svoje domovine. On se mora riječju, pismom i djelom svim silama zalagati za dobrobit svoje domovine.
Slobodno zidarstvo isključuje priklanjanje Saveza bilo kojoj strani u političkim i religioznim pitanjima.
IV
Slobodni zidar ne smije onoga tko nije slobodni zidar upoznati Ritualima, znakovima i običajima koji služe međusobnom prepoznavanju, ne smije otkriti članove ili kandidate za slobodnog zidara i uopće sve unutarnje stvari loža ili Velike lože.
Povijest, temeljna načela i svrha slobodnog zidarstva nisu tajna.
Slobodno zidarstvo (Masonstvo)
sključivo je muško društvo ‘osnovano na najčišćim načelima pobožnosti i vrlina’; ipak je danas zabranjeno u mnogim zemljama svijeta. Slobodni zidari ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu, s preko 6 milijuna članova. Poznato je po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. Tvrdi se da ‘nitko izvan tog pokreta ako čita napisane obrede, ne može shvatiti duh masonstva. Ono što u prvi mah izgleda dječja igra u atmosferi lože (gdje se masoni sastaju) oblikuje jedinstvenu vezu među muškarcima ‘. Masonstvo je isključivo muško udruženje za uzajamnu pomoć u trenucima potrebe. Načela se tumače kao ‘bratska ljubav, pomoć, i istina’. Teoretski svaki vjernik u Boga, kršćanin, Židov, musliman , Hindus ili budist može postati mason. Članovi su bili proganjani, jer se tvrdilo da je masonski pokret antipatriotski i antikršćanski. I danas su masoni zabranjeni u Sovjetskom Savezu, Kini, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu. Većina velikih kršćanskih crkvi, rimokatolička, pravoslavna pa i Vojska spasa, zabranjuju svojim članovima pristup u slobodne zidare. Međutim, anglikanska crkva i slobodne protestantske crkve ne zabranjuju takvo članstvo, pa mnogi vodeći članovi tih crkava zauzimaju visoka mjesta među masonima. Slobodno zidarstvo na mnogo načina djeluje kao poslovni ceh. Snažno se naglašava davanje sredstava u dobrotvorne svrhe - neke tako podignute ustanove, kao masonske bolnice i škole, mnogo su pomogle masoneriji. U prošlosti je masonerija bila poput putnice za uspjeh u svijet financija, sudstva i, začudo, za gostioničare. U srednjem su vijeku vješti klesari i graditelji putovali Evropom gdje su radili na mnogim velikim građevinskim projektima. Njihovi ‘sindikati’ ili cehovska udruženja počeci su masonerije. Kako je vrijeme prolazilo, masonerija je prestala biti udruženje samo graditelja. Simboli i mistične zamisli posuđene su od mitologije drevnog Egipta i pokret je postao društveno udruženje.
Kako je počelo?
U srednjem vijeku svi su obrti imali svoje tajne cehove i lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih iskorištavaju. Jedna takva skupina obrtnika bili su slobodni zidari koji su putovali od jedne zemlje do druge, pomagali u gradnji katedrala i crkava. Blizu objekta koji se gradio i privremenih stanova, podigli su ‘lože’, gdje su zajedno provodili slobodno vrijeme. Kako su se katedrale sve manje gradile, tako su i slobodni zidari počeli primati počasne članove da bi se povećala brojnost njihova udruženja. Tijekom sedamnaestog stoljeća, zidari koji su stvarno obavljali svoj majstorski posao, izbacili su iz svog naslova ‘slobodni’, dok su ‘teoretski’ članovi uzeli naslov ‘slobodni i prihvaćeni’ pa su osvojili obrede i pompu drevnih religijskih redova. Godine 1717. osnovana je prva velika loža u Engleskoj. Godine 1725. skupina engleskih plemića, koja je boravila u Parizu, osnovala je ondje ložu i uskoro se slobodno zidarstvo proširilo Evropom. Jedan uvaženi član bio je grof Cagliostro (1743-95), on je tvrdio da može praviti zlato, čudesno iscjeljivati, produžiti spolnu moć i život do 5557 godina. Vladao je Lyonskom ložom i osnovao svoj ogranak ‘Egipatske masonerije’ u koji je uključio i ženske lože nad kojima je predsjedavala ‘kraljica od Sabe’. Slobodni zidar, mason, može postati odrastao muškarac koji vjeruje u postojanje vrhunskog bića i u besmrtnost duše - i može platiti članarinu. Sama osoba ne može tražiti da se učlani; na neki se način daje naslutiti budućem kandidatu da bi ga rado primili u članstvo ako on to želi. Inicijacija ili ulazak u društvo vrlo je dramatičan i pun simbolike.
Prvi stadij. Kandidat skida svoj kaput i kravatu, odstranjuje sav novac i predmete od kovine kako bi pokazao da ulazi u slobodne zidare potpuno ‘siromašan i bez novca’. Njegova lijeva nogavica zavrće se do koljena, košulja se raskopčava da se vidi lijeva strana prsiju i skida desna cipela na koju se obuva papuča. Stavlja mu se povez preko očiju da se pokaže kako je u ‘stanju tame’, a oko vrata stavlja se omča.
Drugi stadij. Vode ga preko praga lože gdje mu se na putu ispriječi nutarnji stražar koji drži uperen bodež prema ogoljeloj strani njegovih prsiju.
Treći stadij. Zatim ga odvode Velikom Meštru, glavnom upravitelju lože. Klečeći pred njim odgovara na niz obrednih pitanja prije zakletve na tajnost. Ako razglasi bilo koju masonsku tajnu, prima kaznu - ‘da mu prerežu grkljan, istrgnu jezik iz korjena, zakopaju u pijesak’, premda se na to gleda simbolički. Ili se ‘žigoše kao svjesni krivokletnik, bez ikakvih moralnih vrijednosti i potpuno nepodesan da se primi u ovu ložu’.
Četvrti stadij. Kandidat je sada ušao u svjetlo masonstva. Skida mu se povez s očiju i omča oko vrata, daje mu se korak, znak, stisak ruke i riječ prispjelog ‘šegrta’ u masoneriji. Također mu pokazuju sljedeće predmete: mjerilo promjera 60 cm koje prikazuje 24 sata jednog dana koje treba utrošiti za rad, molitvu i osvježenje, čekić koji predstavlja moć svijesti i dlijeto koje prikazuje napredak u obrazovanju. Konačno ga potiču da izvršava zakone masonerije, Biblije i države.
Kad se taj obred završi, kandidat je ‘prošao kroz prvi stupanj’ i u nekoliko sljedećih mjeseci može postići dva masonska stupnja, ‘djetić-mason’ i ‘majstor-mason’.
Progonstvo
Slobodno zidarstvo suočilo se s mnogim protivnicima i mnoge su članove zatvorili u tamnice. Godine 1737. Louis XV, kralj Francuske, izdao je naredbu kojom zabranjuje svim odanim podanicima uključiti se u pokret, a 1738. godine Papa Klement XII izdao je papsku bulu kojom zabranjuje svim katolicima učlaniti se u slobodno zidarstvo, pod prijetnjom isključenja iz crkve. Rekao je da su oni ‘iskvareni i izopačeni’ i vrlo ‘sumnjivi heretici’.
Otada su slobodni zidari osumnjičeni za francusku revoluciju, za prvi svjetski rat, za inflaciju u Njemačkoj 1924. godine i za građanski rat u Španjolskoj. Od drugoga svjetskog rata, kad su se masoni borili u pokretima otpora, sve su rjeđe optužbe da su nastrojeni antipatriotski, a i napadi crkve sve su rjeđi.
Može li kršćanin biti slobodni zidar?
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonerije. U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira. Kao ‘djetića-masona’, poučavaju ga o imenu JHVH - skraćeno za Jahve. Kao majstor-mason učenjem saznaje da postoji još mnogo toga u vezi tajnovitog imena koje je otkriveno u stupnju ‘kraljevskog graditeljstva’. Mistično ime se otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog. Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu. Masonska literatura niječe da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Masoni odbacuju Kristovu smrt na križu kao jedino Božje izbavljenje od grijeha. Spasenje ovisi o djelima, a ne o vjeri u Boga. Svete knjige mnogih religija, kao Veda i Kur’an smatraju jednako vrijednom Božjom objavom. Pri uvođenju u udruženje, kandidat mora priznati da je u tami i da posiže za svjetlom. Kršćani vjeruju da su pronašli istinito svjetlo; Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu!” (Ivan 8:12)
Kako je počelo?
U srednjem vijeku svi su obrti imali svoje tajne cehove i lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih iskorištavaju. Jedna takva skupina obrtnika bili su slobodni zidari koji su putovali od jedne zemlje do druge, pomagali u gradnji katedrala i crkava. Blizu objekta koji se gradio i privremenih stanova, podigli su ‘lože’, gdje su zajedno provodili slobodno vrijeme. Kako su se katedrale sve manje gradile, tako su i slobodni zidari počeli primati počasne članove da bi se povećala brojnost njihova udruženja. Tijekom sedamnaestog stoljeća, zidari koji su stvarno obavljali svoj majstorski posao, izbacili su iz svog naslova ‘slobodni’, dok su ‘teoretski’ članovi uzeli naslov ‘slobodni i prihvaćeni’ pa su osvojili obrede i pompu drevnih religijskih redova. Godine 1717. osnovana je prva velika loža u Engleskoj. Godine 1725. skupina engleskih plemića, koja je boravila u Parizu, osnovala je ondje ložu i uskoro se slobodno zidarstvo proširilo Evropom. Jedan uvaženi član bio je grof Cagliostro (1743-95), on je tvrdio da može praviti zlato, čudesno iscjeljivati, produžiti spolnu moć i život do 5557 godina. Vladao je Lyonskom ložom i osnovao svoj ogranak ‘Egipatske masonerije’ u koji je uključio i ženske lože nad kojima je predsjedavala ‘kraljica od Sabe’. Slobodni zidar, mason, može postati odrastao muškarac koji vjeruje u postojanje vrhunskog bića i u besmrtnost duše - i može platiti članarinu. Sama osoba ne može tražiti da se učlani; na neki se način daje naslutiti budućem kandidatu da bi ga rado primili u članstvo ako on to želi. Inicijacija ili ulazak u društvo vrlo je dramatičan i pun simbolike.
Prvi stadij. Kandidat skida svoj kaput i kravatu, odstranjuje sav novac i predmete od kovine kako bi pokazao da ulazi u slobodne zidare potpuno ‘siromašan i bez novca’. Njegova lijeva nogavica zavrće se do koljena, košulja se raskopčava da se vidi lijeva strana prsiju i skida desna cipela na koju se obuva papuča. Stavlja mu se povez preko očiju da se pokaže kako je u ‘stanju tame’, a oko vrata stavlja se omča.
Drugi stadij. Vode ga preko praga lože gdje mu se na putu ispriječi nutarnji stražar koji drži uperen bodež prema ogoljeloj strani njegovih prsiju.
Treći stadij. Zatim ga odvode Velikom Meštru, glavnom upravitelju lože. Klečeći pred njim odgovara na niz obrednih pitanja prije zakletve na tajnost. Ako razglasi bilo koju masonsku tajnu, prima kaznu - ‘da mu prerežu grkljan, istrgnu jezik iz korjena, zakopaju u pijesak’, premda se na to gleda simbolički. Ili se ‘žigoše kao svjesni krivokletnik, bez ikakvih moralnih vrijednosti i potpuno nepodesan da se primi u ovu ložu’.
Četvrti stadij. Kandidat je sada ušao u svjetlo masonstva. Skida mu se povez s očiju i omča oko vrata, daje mu se korak, znak, stisak ruke i riječ prispjelog ‘šegrta’ u masoneriji. Također mu pokazuju sljedeće predmete: mjerilo promjera 60 cm koje prikazuje 24 sata jednog dana koje treba utrošiti za rad, molitvu i osvježenje, čekić koji predstavlja moć svijesti i dlijeto koje prikazuje napredak u obrazovanju. Konačno ga potiču da izvršava zakone masonerije, Biblije i države.
Kad se taj obred završi, kandidat je ‘prošao kroz prvi stupanj’ i u nekoliko sljedećih mjeseci može postići dva masonska stupnja, ‘djetić-mason’ i ‘majstor-mason’.
Progonstvo
Slobodno zidarstvo suočilo se s mnogim protivnicima i mnoge su članove zatvorili u tamnice. Godine 1737. Louis XV, kralj Francuske, izdao je naredbu kojom zabranjuje svim odanim podanicima uključiti se u pokret, a 1738. godine Papa Klement XII izdao je papsku bulu kojom zabranjuje svim katolicima učlaniti se u slobodno zidarstvo, pod prijetnjom isključenja iz crkve. Rekao je da su oni ‘iskvareni i izopačeni’ i vrlo ‘sumnjivi heretici’.
Otada su slobodni zidari osumnjičeni za francusku revoluciju, za prvi svjetski rat, za inflaciju u Njemačkoj 1924. godine i za građanski rat u Španjolskoj. Od drugoga svjetskog rata, kad su se masoni borili u pokretima otpora, sve su rjeđe optužbe da su nastrojeni antipatriotski, a i napadi crkve sve su rjeđi.
Može li kršćanin biti slobodni zidar?
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonerije. U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira. Kao ‘djetića-masona’, poučavaju ga o imenu JHVH - skraćeno za Jahve. Kao majstor-mason učenjem saznaje da postoji još mnogo toga u vezi tajnovitog imena koje je otkriveno u stupnju ‘kraljevskog graditeljstva’. Mistično ime se otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog. Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu. Masonska literatura niječe da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Masoni odbacuju Kristovu smrt na križu kao jedino Božje izbavljenje od grijeha. Spasenje ovisi o djelima, a ne o vjeri u Boga. Svete knjige mnogih religija, kao Veda i Kur’an smatraju jednako vrijednom Božjom objavom. Pri uvođenju u udruženje, kandidat mora priznati da je u tami i da posiže za svjetlom. Kršćani vjeruju da su pronašli istinito svjetlo; Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu!” (Ivan 8:12)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)